bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Genesis 37
Genesis 37
Bosnian
← Chapter 36
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 38 →
1
A Jakov se nastani u zemlji u kojoj je otac njegov bio došljak, u zemlji Kanaan.
2
Ovo je Jakovljeva povijest: Josipu je bilo sedamnaest godina kada je s braćom svojom čuvao stoku, sinovima Bilhinim i Zilpinim, koje su bile žene njegovog oca; Josip je ocu svome javljao loše stvari o njima.
3
A Izrael je volio Josipa više nego sve ostale sinove, jer ga je dobio u kasnim godinama, i šarene mu haljine skrojio.
4
Kada braća njegova vidješe da ga otac voli više no svu braću, počeše ga prezirati, i nisu više s njim mogli ni mirno razgovarati.
5
Josip je usnio san i ispričao ga svojoj braći. Otad ga počeše prezirat još više.
6
On im naime reče: „De čujte kakav sam san usnio;
7
Slušajte, vezali smo snopove na polju, odjednom se moj snop uzdiže a vaši se snopovi poredaše okolo i padoše ničice pred mojim snopom!”
8
Tad mu braća rekoše: „Hoćeš li to postati naš kralj? Želiš li nad nama vladati?” Zbog sna njegova i besjede njegove, oni ga zamrziše još više.
9
A on usni još jedan san, koji također ispriča braći. „Čujte,” reče, „sanjao sam Sunce, Mjesec i jedanaest zvijezda kako mi se klanjaju!”
10
A kada je ocu svome i braći svojoj ispričao san, otac ga ukori te mu reče: „Kakav je to san koji si sanjao? Zar da dođemo ja, mati tvoja i braća da se pred tobom klanjamo do zemlje?”
11
I braća njegova bijahu ljubomorna. A njegov otac je riječi ove sačuvao u sjećanju.
12
A kad njegova braća odoše u Šekem da napasaju ovce oca svoga,
13
Izrael reče Josipu: „Zar tvoja braća ne napasaju stado u Šekemu? Hajde da te pošaljem njima!” A on odgovori: „Evo me!”
14
Tad mu on reče: „Otiđi i pogledaj da li je sve kod tvoje braće dobro i da li je sve uredu sa stadom, pa mi javi!” Tako ga posla iz doline hebronske i on pođe k Šekemu.
15
Potom ga sretne jedan čovjek dok je lutao poljem, i upita: „Šta tražiš?”
16
A on odgovori: „Tražim braću svoju, reci mi gdje napasaju stado?”
17
A čovjek na to odvrati: „Otišli su odavde; čuo sam ih kako kažu: pođimo u Dotan.” Tako Josip pođe za njima i nađe ih u Dotanu.
18
A oni ga iz daljine ugledaše, prije no što je prišao, pa dogovoriše da ga potajno ubiju.
19
I rekoše jedni drugima: „Gle, evo stiže sanjalica!
20
Hajdemo sada da ga ubijemo i da ga bacimo u cisternu i da reknemo da ga je ljuta zvijer rastrgla, pa ćemo onda vidjeti što će biti od snova njegovih!”
21
Kada je to Ruben čuo, spasi ga iz njihovih ruku time što reče: „Nemojmo mu oduzimati život!”
22
Te doda na to: „Ne prolijevajte krv! Bacite ga u jamu tamo u pustinji ali ne dotičite ga!” A on ga je htio spasiti iz ruku njihovih i vratiti ocu.
23
Kada Josip stiže braći svojoj skidoše mu šarene haljine koje je nosio,
24
zgrabiše ga i baciše u cisternu. A cisterna je bila prazna; u njoj nije bilo vode.
25
Poslije toga sjednu da jedu. Ali kada su digli poglede spaziše da im prilazi karavana Išmaelaca iz Gileada. Kamile njihove su bile natovarene mirodijom, balzamom i mirisavom smolom i putovali su i prenosili ih dolje u Egipat.
26
Tad Juda reče svojoj braći: „Što dobijamo mi time ako brata svoga ubijemo i njegovu krv prolijemo?
27
Hajdemo da ga prodamo Išmaelovcima i da sami ne dižemo ruke na njega; jer je on brat naš, krv naša!” I braća se s njim slože.
28
Kad naiđoše midjanski trgovci, izvuku Josipa iz cisterne i prodaju Išmaelcima za dvadeset šekela; i oni odvedu Josipa u Egipat.
29
Kada se Ruben vratio cisternoj, gle, Josip više nije bio unutra. Tad on podera odjeću na sebi,
30
vrati se braći svojoj te reče: „Dječak je nestao! Gdje sad da pođem?”
31
A oni uzmu Josipove haljine i zakolju jarca, te haljine umoče u krv;
32
i pošalju ocu šarene haljine i poruče mu: „Pogledaj, da li su to haljine sina tvoga ili nisu!”
33
A on ih prepozna i reče: „To jesu haljine sina moga! Divlja zvijer ga je proždrla! Josipa je zasigurno rastrgla!”
34
I Jakov podere haljine na sebi i vreću navuče oko bokova. Dugo ju je nosio žaleći sina svoga.
35
Tad dođu svi sinovi njegovi i kćeri da ga utješe, ali ga ne utješiše. On im reče: „Neću prestati tugovati dok ne pođem svome sinu u carstvo mrtvih!” Tako ga je oplakivao otac.
36
Ali ga Midjanci prodaju u Egipat, Potifaru, dvorjaninu faraonovom, zapovjedniku straže.
← Chapter 36
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 38 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50