bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Bosnian
/
Bosnian
/
Genesis 18
Genesis 18
Bosnian
← Chapter 17
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 19 →
1
I Gospod mu se ukaza kod hrasta Mamre, dok je sjedio na ulazu svoga šatora, dok dan bijaše najtopliji.
2
I on podiže pogled, i pred sobom spazi tri čovjeka. A kada ih je vidio, on jurnu sa ulaza svoga šatora te pade pred njima na zemlju,
3
pa reče: „Gospode, ako li sam milost našao u Tvojim očima, onda ne prođi kraj sluge svoga.
4
Neka donesu malo vode da noge saperete, pa se odmorite ispod stabla,
5
te ću donijeti zalogaj hljeba da srce svoje okrijepite: poslije toga možete putovati dalje, zato dođoste do svoga sluge.” Oni rekoše: „Čini kako si kazao.”
6
I Abraham hitro pođe u šator Sari i reče: „Brzo uzmi tri mjere finog brašna, zamijesi ih i ispeci pogače.”
7
Abraham odjuri govedima, izabra tele mlado i blago, i dade slugi da ga brzo pripremi.
8
Zatim uzme masla i mlijeka, te gotovo tele, i stavi pred njih. I stajao je do njih, ispod stabla, dok su jeli.
9
Tad ga oni upitaše: „Gdje ti je žena Sara?” A on odgovori: „Unutra u šatoru.”
10
Tad Gospod reče: „Zaista ću sljedeće godine u ovo vrijeme ponovo doći. Tvoja će žena Sara imati sina.” Sara je prisluškivala kraj ulaza u šator koji bijaše iza nje.
11
Ali Abraham i Sara bijahu stari, u poodmaklim godinama. U Sare ne bijaše više onoga što biva kod žena.
12
Zato se nasmijala u svome srcu i rekla: „Nakon što sam uvehnula da me snađe blaženstvo? Moj gospodar je također starac!”
13
Tad Gospod reče Abrahamu: „Zašto se Sara smije i govori: ‘Zar da zaista ja rodim, ovako stara?’
14
Zar je za Gospoda nešto isuviše teško? U određeno vrijeme ću ponovo tebi doći, i Sara će imati sina!”
15
A Sara je odbijala: „Ne, nisam se smijala!”, jer se uplašila. Ali Gospod reče: „Ne, smijala si se!”
16
Tad krenuše muževi i odoše k Sodomi. I Abraham pođe s njima da ih otprati.
17
Tad progovori Gospod: „Zar da pred Abrahamom krijem što sam naumio učiniti?
18
Od Abrahama će zaista postati narod silni i veliki, i svi narodi na zemlji trebaju biti blagoslovljeni njegovim blagoslovom.
19
Jer njega sam predvidio da pouči djecu svoju i dom svoj da poslije njega čuvaju Gospodnje staze tako što će pravičnost i pravdu činiti, kako bih učinio Abrahamu ono što sam mu obećao.”
20
I Gospod reče: „Vika nad Sodomom i Gomorom je velika, i grijeh je njihov pretežak.
21
Zato želim sići i pogledati da li su se zaista svi povodili tako kako veli tužba koja stiže do mene. A ako nisu: Ja ću to saznati.”
22
I muževi okrenuše svoja lica odatle te pođoše Sodomi; ali Abraham još stajaše pred Gospodom.
23
I Abraham priđe bliže te reče: „Zar i pravednike želiš uništiti sa bezbožnicima?
24
Možda ima pedeset pravednika u gradu, zar njih želiš uništiti a ne poštedjeti mjesto zbog njih pedeset u njemu?
25
Neka je to daleko od Tebe da takvu stvar učiniš i da pogubiš pravednika zajedno sa bezbožnikom, da pravednika izjednačiš sa grešnikom. Daleko bilo od Tebe! Zar ne treba Sudija cijele zemlje pravedno suditi?”
26
A Gospod odgovori: „Ako nađem pedeset pravednika u Sodomi, čitav grad ću poštedjeti zbog njih!”
27
A Abraham odgovori: „Ali gle, usudio sam se govoriti sa Gospodom iako sam samo prah i pepeo!
28
Možda ima pet manje od pedeset pravednika, zar ćeš zbog tih pet grad uništiti?” A Gospod odgovori: „Ako u gradu nađem četrdeset i pet, neću ga uništiti!”
29
A Abraham nastavi s Njim razgovarati te reče: „Možda ih se nađe četrdeset.” A Gospod odvrati: „Ako ih nađem četrdeset, neću ga zbog tih četrdeset uništiti.”
30
A onda Abraham reče: „Ne srdi se, Gospode moj, što dalje besjedim! Možda ih se nađe trideset.” A Gospod reče: „Ako ih nađem trideset, ništa im nažao neću učiniti!”
31
Tad Abraham dodade: „Ah gle, usudio sam se govoriti sa Gospodom: Možda ih se nađe dvadeset u gradu.” A Gospod kaza: „Neću ga uništiti zbog tih dvadeset!”
32
A Abraham će opet: „Ah, ne srdi se, Gospode moj, zbog toga što ću još samo ovaj put govoriti: Možda ih se nađe deset.” A Gospod odgovori: „Neću ga uništiti zbog tih deset!”
33
I Gospod ode kad dovrši govor s Abrahamom, a Abraham se vrati na svoje mjesto.
← Chapter 17
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 43
Chapter 44
Chapter 45
Chapter 46
Chapter 47
Chapter 48
Chapter 49
Chapter 50
Chapter 19 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50