bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian Latin Version : 1865
/
Job 16
Job 16
Serbian Latin Version : 1865
← Chapter 15
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 17 →
1
A Jov odgovori i reče:
2
Slušao sam mnogo takih stvari; svi ste dosadni tješioci.
3
Hoće li biti kraj praznijem riječima? ili šta te tjera da tako odgovaraš?
4
I ja bih mogao govoriti kao vi, da ste na mom mjestu, gomilati na vas riječi i mahati glavom na vas,
5
Mogao bih vas hrabriti ustima svojim, i micanje usana mojih olakšalo bi bol vaš.
6
Ako govorim, neće odahnuti bol moj; ako li prestanem, hoće li otići od mene?
7
A sada me je umorio; opustošio si sav zbor moj.
8
Navukao si na me mrštine za svjedočanstvo; i moja mrša podiže se na me, i svjedoči mi u oči.
9
Gnjev njegov rastrže me, nenavidi me, škrguće zubima na me, postavši mi neprijatelj sijeva očima svojima na me.
10
Razvaljuju na me usta svoja, sramotno me biju po obrazima, skupljaju se na me.
11
Predao me je Bog nepravedniku, i u ruke bezbožnicima bacio me.
12
Bijah miran i zatr me, i uhvativši me za vrat smrska me i metnu me sebi za biljegu.
13
Opkoliše me njegovi strijelci, cijepa mi bubrege nemilice, prosipa na zemlju žuč moju.
14
Zadaje mi rane na rane, i udara na me kao junak.
15
Sašio sam kostrijet po koži svojoj, i uvaljao sam u prah slavu svoju.
16
Lice je moje podbulo od plača, na vjeđama je mojim smrtni sjen;
17
Premda nema nepravde u rukama mojim, i molitva je moja čista.
18
Zemljo, ne krij krvi što sam prolio, i neka nema mjesta vikanju mojemu.
19
I sada eto na nebu je svjedok moj, svjedok je moj na visini.
20
Prijatelji se moji podruguju mnom; oko moje roni suze Bogu.
21
O da bi se čovjek mogao pravdati s Bogom, kao sin čovječiji s prijateljem svojim!
22
Jer godine izbrojene navršuju se, i polazim putem odakle se neću vratiti.
← Chapter 15
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 17 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42