bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian Latin Version : 1865
/
Job 9
Job 9
Serbian Latin Version : 1865
← Chapter 8
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 10 →
1
A Jov odgovori i reče:
2
Zaista, znam da je tako; jer kako bi mogao čovjek biti prav pred Bogom?
3
Ako bi se htio preti s njim, ne bi mu mogao odgovoriti od tisuće na jednu.
4
Mudar je srcem i jak snagom; ko se je opro njemu i bio srećan?
5
On premješta gore, da niko i ne opazi; prevraća ih u gnjevu svom;
6
On kreće zemlju s mjesta njezina da joj se stupovi drmaju;
7
On kad zaprijeti suncu, ne izlazi; on zapečaćava zvijezde;
8
On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim;
9
On je načinio zvijezde kola i štape i vlašiće i druge jugu u dnu;
10
On čini stvari velike i neispitljive i divne, kojima nema broja.
11
Gle, ide mimo mene, a ja ne vidim; prođe, a ja ga ne opazim.
12
Gle, kad uhvati, ko će ga nagnati da vrati? ko će mu kazati: šta radiš?
13
Bog ne usteže gnjeva svojega, padaju poda nj oholi pomoćnici.
14
A kako bih mu ja odgovarao i birao riječi protiv njega?
15
Da sam i prav, neću mu se odgovoriti, valja da se molim sudiji svojemu.
16
Da ga zovem i da mi se odzove, još ne mogu vjerovati da je čuo glas moj.
17
Jer me je vihorom satro i zadao mi mnogo rana ni za što.
18
Ne da mi da odahnem, nego me siti grčinama.
19
Ako je na silu, gle, on je najsilniji; ako na sud, ko će mi svjedočiti?
20
Da se pravdam, moja će me usta osuditi; da sam dobar, pokazaće da sam nevaljao.
21
Ako sam dobar, neću znati za to; omrzao mi je život moj.
22
Svejedno je; zato rekoh: i dobroga i bezbožnoga on potire.
23
Kad bi još ubio bič najedanput! ali se smije iskušavanju pravijeh.
24
Zemlja se daje u ruke bezbožniku; lice sudija njezinijeh zaklanja; ako ne on, da ko?
25
Ali dani moji biše brži od glasnika; pobjegoše, ne vidješe dobra.
26
Prođoše kao brze lađe, kao orao kad leti na hranu.
27
Ako rečem: zaboraviću tužnjavu svoju, ostaviću gnjev svoj i okrijepiću se;
28
Strah me je od svijeh muka mojih, znam da me nećeš opravdati.
29
Biću kriv; zašto bih se mučio uzalud?
30
Da se izmijem vodom šnježanicom, i da očistim sapunom ruke svoje,
31
Tada ćeš me zamočiti u jamu da se gade na me moje haljine.
32
Jer nije čovjek kao ja da mu odgovaram, da idem s njim na sud;
33
Niti ima među nama kmeta da bi stavio ruku svoju među nas dvojicu.
34
Neka odmakne od mene prut svoj, i strah njegov neka me ne straši;
35
Tada ću govoriti, i neću ga se bojati; jer ovako ne znam za sebe.
← Chapter 8
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 10 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42