bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian Latin Version : 1865
/
Job 30
Job 30
Serbian Latin Version : 1865
← Chapter 29
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 31 →
1
A sada smiju mi se mlađi od mene, kojima otaca ne bih bio htio metnuti sa psima stada svojega.
2
A na što bi mi i bila sila ruku njihovijeh? u njima bješe propala starost.
3
Od siromaštva i gladi samoćovahu bježeći na suha, mračna, pusta i opustošena mjesta;
4
Koji brahu lobodu po čestama, i smrekovo korijenje bješe im hrana.
5
Između ljudi bijahu izgonjeni i vikaše se za njima kao za lupežem.
6
Življahu po strašnijem uvalama, po jamama u zemlji i u kamenu.
7
Po grmovima rikahu, pod trnjem se skupljahu.
8
Bijahu ljudi nikakvi i bez imena, manje vrijedni nego zemlja.
9
I njima sam sada pjesma, i postah im priča.
10
Gade se na me, idu daleko od mene i ne ustežu se pljuvati mi u lice.
11
Jer je Bog odapeo moju tetivu i muke mi zadao te zbaciše uzdu preda mnom.
12
S desne strane ustaju momci, potkidaju mi noge, i nasipaju put k meni da me upropaste.
13
Raskopaše moju stazu, umnožiše mi muke, ne treba niko da im pomaže.
14
Kao širokim prolomom naviru, i navaljuju preko razvalina.
15
Strahote navališe na me, i kao vjetar tjeraju dušu moju, i kao oblak prođe sreća moja.
16
I sada se duša moja ražljeva u meni, stigoše me dani mučni.
17
Noću probada mi kosti u meni, i žile moje ne odmaraju se.
18
Od teške sile promijenilo se odijelo moje, i kao ogrlica u košulje moje steže me.
19
Bacio me je u blato, te sam kao prah i pepeo.
20
Vičem k tebi, a ti me ne slušaš; stojim pred tobom, a ti ne gledaš na me.
21
Pretvorio si mi se u ljuta neprijatelja; silom ruke svoje suprotiš mi se.
22
Podižeš me u vjetar, posađuješ me na nj, i rastapaš u meni sve dobro.
23
Jer znam da ćeš me odvesti na smrt i u dom određeni svjema živima.
24
Ali neće pružiti ruke svoje u grob; kad ih stane potirati, oni neće vikati.
25
Nijesam li plakao radi onoga koji bijaše u zlu? nije li duša moja žalosna bivala radi ubogoga?
26
Kad se dobru nadah, dođe mi zlo; i kad se nadah svjetlosti, dođe mrak.
27
Utroba je moja uzavrela, i ne može da se umiri, zadesiše me dani mučni.
28
Hodim crn, ne od sunca, ustajem i vičem u zboru.
29
Brat postah zmajevima i drug sovama.
30
Pocrnjela je koža na meni i kosti moje posahnuše od žege.
31
Gusle se moje pretvoriše u zapijevku, i svirala moja u plač.
← Chapter 29
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 31 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42