bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian Latin Version : 1865
/
Job 32
Job 32
Serbian Latin Version : 1865
← Chapter 31
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 33 →
1
Tada prestaše ona tri čovjeka odgovarati Jovu, jer se činjaše da je pravedan.
2
A Elijuj sin Varahilov od Vuza, roda Ramova, razgnjevi se na Jova što se sam građaše pravedniji od Boga;
3
I na tri prijatelja njegova razgnjevi se što ne nađoše odgovora i opet osuđivahu Jova.
4
Jer Elijuj čekaše dokle oni govorahu s Jovom, jer bijahu stariji od njega.
5
Pa kad vidje Elijuj da nema odgovora u ustima ona tri čovjeka, raspali se gnjev njegov.
6
I progovori Elijuj sin Varahilov od Vuza, i reče: ja sam najmlađi, a vi ste starci, zato se bojah i ne smijah vam kazati što mislim.
7
Mišljah: neka govori starost, i mnoge godine neka objave mudrost.
8
Ali je duh u ljudima, i duh svemogućega urazumljuje ih.
9
Veliki nijesu svagda mudri, i starci ne znaju svagda šta je pravo.
10
Zato velim: poslušaj me da kažem i ja kako mislim.
11
Eto, čekao sam da vi izgovorite, slušao sam razloge vaše dokle izviđaste besjedu.
12
Pazio sam, ali gle, nijedan od vas ne sapre Jova, ne odgovori na njegove riječi.
13
Može biti da ćete reći: nađosmo mudrost, Bog će ga oboriti, ne čovjek.
14
Nije na me upravio besjede, ni ja mu neću odgovarati vašim riječima.
15
Smeli su se, ne odgovaraju više, nestalo im je riječi.
16
Čekao sam, ali ne govore, stadoše, i više ne odgovaraju.
17
Odgovoriću i ja za se, kazaću i ja kako mislim.
18
Jer sam pun riječi, tijesno je duhu u meni.
19
Gle, trbuh je moj kao vino bez oduške, i raspukao bi se kao nov mijeh.
20
Govoriću da odahnem, otvoriću usne svoje, i odgovoriću.
21
Neću gledati ko je ko, i čovjeku ću govoriti bez laskanja.
22
Jer ne umijem laskati; odmah bi me uzeo tvorac moj.
← Chapter 31
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 33 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42