bible
ra
🌐 Language
English
Español
Français
Deutsch
Português
Italiano
Nederlands
Русский
中文
日本語
한국어
العربية
Türkçe
Tiếng Việt
ไทย
Indonesia
All Languages
Home
/
Serbian
/
Serbian Latin Version : 1865
/
Job 33
Job 33
Serbian Latin Version : 1865
← Chapter 32
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 34 →
1
Čuj dakle, Jove, besjedu moju, i slušaj sve riječi moje.
2
Evo, sad otvoram usta svoja; govori jezik moj u ustima mojim.
3
Po pravom srcu mom biće riječi moje, i misao čistu izreći će usne moje.
4
Duh Božji stvorio me je, i dah svemogućega dao mi je život.
5
Ako možeš, odgovori mi, pripravi se i stani mi nasuprot.
6
Evo, ja ću biti mjesto Boga, kao što si rekao; od kala sam načinjen i ja.
7
Eto, strah moj neće te strašiti, i ruka moja neće te tištati.
8
Rekao si dakle preda mnom, i čuo sam glas tvojih riječi:
9
Čist sam, bez grijeha, prav sam i nema bezakonja na meni.
10
Evo, traži zadjevicu sa mnom, drži me za svoga neprijatelja.
11
Meće u klade noge moje, vreba po svijem stazama mojim.
12
Eto, u tom nijesi pravedan, odgovaram ti; jer je Bog veći od čovjeka.
13
Zašto se preš s njim, što za sva djela svoja ne odgovara?
14
Jedanput govori Bog i dva puta; ali čovjek ne pazi.
15
U snu, u utvari noćnoj, kad tvrd san padne na ljude, kad spavaju u postelji,
16
Tada otvora uho ljudima i nauku im zapečaćava,
17
Da bi odvratio čovjeka od djela njegova, i zaklonio od njega oholost;
18
Da bi sačuvao dušu njegovu od jame, i život njegov da ne naiđe na mač.
19
I kara ga bolovima na postelji njegovoj, i sve kosti njegove teškom bolešću.
20
Tako da se životu njegovu gadi hljeb i duši njegovoj jelo najmilije;
21
Nestaje tijela njegova naočigled, i izmalaju se kosti njegove, koje se prije nijesu vidjele,
22
I duša se njegova približuje grobu, i život njegov smrti.
23
Ako ima glasnika, tumača, jednoga od tisuće, koji bi kazao čovjeku dužnost njegovu,
24
Tada će se smilovati na nj, i reći će: izbavi ga da ne otide u grob; našao sam otkup.
25
I pomladiće se tijelo njegovo kao u djeteta, i povratiće se na dane mladosti svoje,
26
Moliće se Bogu, i pomilovaće ga, i gledaće lice njegovo radujući se, i vratiće čovjeku po pravdi njegovoj.
27
Gledajući ljudi reći će: bijah zgriješio, i što je pravo izvrnuo, ali mi ne pomože.
28
On izbavi dušu moju da ne otide u jamu, i život moj da gleda svjetlost.
29
Gle, sve ovo čini Bog dva puta i tri puta čovjeku,
30
Da bi povratio dušu njegovu od jame, da bi ga obasjavala svjetlost živijeh.
31
Pazi, Jove, slušaj me, muči, da ja govorim.
32
Ako imaš što reći, odgovori mi; govori, jer sam te rad opravdati;
33
Ako li ne, slušaj ti mene; muči, i naučiću te mudrosti.
← Chapter 32
Jump to:
Chapter 1
Chapter 2
Chapter 3
Chapter 4
Chapter 5
Chapter 6
Chapter 7
Chapter 8
Chapter 9
Chapter 10
Chapter 11
Chapter 12
Chapter 13
Chapter 14
Chapter 15
Chapter 16
Chapter 17
Chapter 18
Chapter 19
Chapter 20
Chapter 21
Chapter 22
Chapter 23
Chapter 24
Chapter 25
Chapter 26
Chapter 27
Chapter 28
Chapter 29
Chapter 30
Chapter 31
Chapter 32
Chapter 33
Chapter 34
Chapter 35
Chapter 36
Chapter 37
Chapter 38
Chapter 39
Chapter 40
Chapter 41
Chapter 42
Chapter 34 →
All chapters:
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
36
37
38
39
40
41
42